Pijaca u Priboju

Ima još nešto po čemu je Priboj posebno specifičan, a to je pazarni dan ili pijaca, koja svake srijede okuplja veliki broj podmajevičana koji svoje proizvode i stoku nude na prodaju. Sa druge strane tu su i mnogi potencijalni kupci za sve što se nudi. Pored i jednih i drugih veliki je broj i onih koji dolaze na ovaj sabor bez ikakve direktne namjere da nešto “pazare” ali taj dan im je dobro došao da u toj masi sretnu nekoga od poznanika ili rodbine i sa njima popričaju, razmijene mišljenja, novisti i naravno usporede kako se “krecu” cijene, za ono što ih posebno interesuje, a na kraju možda se odluče i da kupe ponešto što uopšte nisu ni planirali.
I tako ovaj skup naroda se ponavlja iz srijede u srijedu, iz godine u godinu...

   
 

Crkveni bunar 

Jedno posebno nezaboravno mjesto koga se mnogi Pribojci i Majevičani rado sjećaju je naravno crkveni bunar, poznat po svojoj hladnoj izvorskoj vodi. Nekada je taj bunar bio izvor sa koga se rukom zahvatala voda, kako kažu stariji, koji su to saznali od svojih roditelja. Kada su izgrađene crkva i škola koje su bile smještene na dva breščića razdvojena udolinom i baš u toj udolini se nalazio taj bunarić iz koga se voda zahvatala rukom. Kada se riješilo izravnati prostor između školskog dvorišta i crkvene porte, akcijama mještana i vrijednih školaca ozidana su dva kamena potporna zida koja su oivičavala budući plato i onda je izvršeno nasipanje i samim tim se morao zazidati izvor i tako od bunarića napraviti dubinski bunar. Danas taj plato više liči na jednu prirodnu zaravan i ne podsjeća na stanje u kome se nalazio u davna vremena. Tako ozidani bunar koji nikada ni u najvećim ljetnim i međudnevičkim žegama nije presušivao koristio se vijekovima kao što i dan danas nepresušno snabdjeva sve one koji se redovno koriste njegovom vodom i mnoge putnike- namjernike koji posebno u ljetnom periodu rado svraćaju na ovo mjesto da se napiju hladne vode i uz to podsjete na prošla vremena.
Bunar je obnovljen 1996. godine i napravljena je Spomen česma posvećena svima koji živote svoje položiše na Majevici, braneći Srpsko ime i vjeru Pravoslavnu.

  Srednjovjekovni Stećci na području Priboja

 Petkovića groblje u Priboju

Srednjevjekovna nekropola koja se nalazi na Petkovića groblju na granici Priboja sa Tobutom (pored puta Priboj- Lopare), kojoj arheolozi i istrazivači nisu posvećivali posebnu pažnju, tako da nema monog pisanih podatke o njenom ranijem izgledu . Na njoj je prisutno devet srednjevjekovnih spomenika od kojih tri imaju ukrase u vidu ornamenata. Sačuvani su prikazi spirale, mača i polumjeseca .Oblici spomenika su različiti, prepoznati su obični sljemenjaci, zatim sljemenjaci sa postoljem, spomenici u obliku sanduka i u obliku stuba. Lokalno stanovnistvo svjedoči da je na tom lokalitetu ranije bilo oko petnaest nadgrobnih spomenika ali ih je narod u nedostatku drugih tvrdih materijala iskoristio za gradjenje objekata.
Na spomeniku u obliku stuba ranije je bio prepoznatljiv znak krsta i početak nekog nerazumljivog natpisa.

   

 Ðurino Guvno - Bogdanovići

Srednjevjekovna nekropola na Ðurinom Guvnu nedaleko od Bogdanovića groblja, nekada je brojala više od trideset stećaka, nažalost zub vremena i nepoznavanje vlastite istorije učinilo je svoje. Na lokalitetu danas postoji još oko dvadesetak loše sačuvanih stećaka, od kojih se nekolicina ističu svojom ljepotom; prvi spomenik u obliku stuba sa motivima štapa, sa bočne strane, i motivom stilizovanog kukastog krsta i dvostruke spirale, sa čeone strane. Ovaj stećak je najzanimljiviji zbog svojih ukrasa, pored njega na spomeniku u obliku niskog sanduka se nalaze motivi zmije, jabuke i dvostruke spirale, ornamenti u obliku spirale su prepoznatljivi na još jednom sljemenjaku.
Zanimljivi su sami oblici stećaka , kao npr. stećak u obliku pobjedničkog postolja i dvostruki sljemenjak, koji su jedna prava rijetkost i pojava kod srednjovjekovnih spomenika.  ( P. Mare )

   

 Ostale nekropole na Majevici

Srednjevjekovna nekropola na mjestu Svjetiljka u selu Vukosavci nedaleko od Priboja , broji oko 25 stećaka , prilično loše očuvanih ali dobro pristupačnih sa regionalnog puta Lopare -Vukosavci. Stećci su različitih oblika i dimenzija među kojima je najviše sljemenjaka i ploča.

Na nekropoli osim djelimično sačuvanog natpisa koji se može vidjeti na fotografijama nisu zapaženi nikakvi ukrasi . Prema knjizi Milenka S Filipovića „Majevica „ , natpis je bio djelimično čitljiv sredinom prošlog vijeka i njegova transkripcija govori da je to spomen što ga je Ivaniš postavio na grobu svoga oca .

O srednjevjekovnoj nekropoli na brdu Rust u Priboju se nema mnogo govoriti , nadgrobni spomenici su mahom uništeni gradnjom puteva i kuća i od sačuvanih spomenika na nekropoli danas postoji pet loše sačuvanih bez natpisa i ukrasa obraslih mahovinom i šibljem . Tri izolovana stećka koja su unutar ograde pravoslavnog groblja su načinjena od vrlo lijepog kamena i malo bolje očuvana a preostala dva se nalaze neki dvadesetak metara dalje u šikari . Spomenici su oblika stele i sarkofaga .

U Podgori kod Petkovića groblja se nalazi jedna od većih nekropola ovih prostora , sačuvano je 38 srednjevjekovnih spomenika u obliku sanduka , sarkofaga i stele , nekoliko spomenika je ukrašeno motivima krsta , spirale i mača . Spomenici nisu najbolje očuvani i do njih se prilično teško dolazi ,raspoređeni su na dvije lokacije udaljene jedna od druge stotinjak metara .Ranija istraživanja ove lokacije su površno vršena ali je tom prilikom zapaženo postojanje jednog kamenog spomenika koji se u literaturi naziva „kneževska stolica“ pa postoji mogućnost da je na ovom prostoru u jedno doba bilo i mjesto za sastanke .

U Brijestu iznad Tomića kuća pokraj malenog pravoslavnog groblja nalazi nekropola Mramorje takođe u veoma lošem stanju od nekadašnjih petnaestak spomenika danas je sačuvano tek sedam do su ostali odveženi sa lokacije i iskorišteni kao građevinski materijal. Posebnu pažnju privlači veliki obelisk visok 1.8m , širine 0.85m oboren na zemlju od strane huligana ,na čijoj prednjoj strani su nekad bili vidljivi prikazi osmokrake zvijezde i zmije. Ostali spomenici su oblika ploča i sarkofaga.

Nekropola Jezero u selu Lipovice se nalazi uz lokalni put koji vodi prema Busiji i prema mojim zapažanjima ima sačuvana 24 stećka od kojih tri imaju sačuvane ukrase u vidu spirale i polumjeseca a jedan sljemenjak ima relativno dobro sačuvan natpis koji je i objavljen u nekom od arheoloških zbornka , transkriptovan natpis glasi "АСЕ ЛЕЖИ ХОТНОГОСАЛИ НА СВОНЗМИЛИ НА ПВЕМЕНИТОН БИЛИГ МУ ПОСТАВН РАДОВСИ ИРАДОВИ СН ОБА“.

Odnosno „Ase Leži (ovdje leži) Hotin Bogosalić na plemenitoj svojoj zemlji , postavi (spomenik) Radovan i Radovin , sina oba.

Spomenici su uglavnom u oblicima sarkofaga i stela , zapažen je samo jedan sljemenjak i dvije ploče .

Nekropola stećaka u selu Tobut nalazi se na granici sa Peljavama pored današnjeg Bijelića groblja . Iako je po broju stećaka ova nekropola vrlo mala ona sadrži dva dosta dobro sačuvana natpisa . Na nekropoli se ukupno nalaze četri stećka od kojih su u grupi tri sanduka i dvadesetak metara dalje jedan stub .
Stećci osim natpisa nemaju nikakvih ukrasa . Prvi natpis se nalazi na stećku tipa sanduk i pisan je čak na tri strane . Ovaj natpis glasi : АСЕ ЛЕЖИ ДРАГОЈЕ ЈУНОТИЋ ТУПКОВИЋ ПЛЕМЕНИТИ СВИБНИЧАНИН А ПОСТАВИСТА БИЛИГ 2 СИНА МИЛОБРАТ И ПРИБИЛ , А ТКО ЋЕ СИ БИЛИГ ПОГУБИТИ ПОГУБИ ГА БОГ(и још) БОКАТИН ДИЈАК.
Drugi natpis se nalazi na stećku tipa stuba , sa dvije strane , i on glasi : +СЕ ЛЕЖИ БРАТИМИО БРАНКОВИЋ , БОЉЕРАДОВ УНУК , НА СВОЈОЈ ЗЕМЉИ ПЛЕМЕНИТОЈ НА АКОВИ ...КО ЋЕ СИ БИЛИГ ПОГУБИТИ ПОГУБИ ГА БОГ. ПОСТАВИ БИЉЕГ СИН ЈЕГОВ НАЈМЛАЂИ И БРАТОЛ СВОЈЕМУ ОЦУ Н...А..Т..

Tekstovi i fotografije:
Marinko Petrović